Odlazak vrhovnog komandanta

Smrt čoveka koga je pokojni Ž. Ražnatović Arkan zvao svojim "vrhovnim komandantom" je dovela do potpuno ludačkih simptoma vlasti u Srbiji. Uvođenje obavezne trodnevne žalosti mogu tumačiti kao želju Ljubljenog Predsednika da se dodvori silama i na zemlji i na nebu, za svaki slučaj. Ukidanje nekih kablovskih programa (uključujući tu i HRT1 i HRT2) mogu protumačiti kao nastavak bahatosti, gluposti i arogancije Svemoćnog Regulatornog Tela, ali i pokazatelj činjenice da se u Državi Srbiji odozgo naređuje ko se ima kako i gde i na koji način ožaliti (pa da vidim da neko slučajno kući sluša neki CD!). "Rat je mir. Sloboda je ropstvo." Last but not least, otkazivanje (odlaganje) mog predavanja "zbog dana žalosti" mogu protumačiti samo kao ironiju trenutka - nekome u DS-u se predavanje na temu liberalizma učinilo kao pevanje i igranje na javnom mestu... što mnogo više govori o njima, a baš ništa o danima žalosti.