ponedeljek, 3. julij 2023

O nasilju

Nasilje obeležava našu svakodnevnicu – od promocije nasilnika u lokalnim medijima (to se u Srbiji zove „novinarstvo“), preko različitih navijačkih grupa (prošle godine su „delije“ uspele da utiču na izbor redovnog profesora na Filozofskom fakultetu - uz pomoć uprave FF, kao i svesrdnu podršku Univerziteta), pa sve do nasilja na globalnom nivou (Putinove pretnje nuklearnim oružjem). Ovo je zanimljivo za posmatranje jer, istorijski gledano, naša vrsta (Homo sapiens) je relativno uspešna baš zbog sposobnosti za saradnju i pomaganje. Ovo je nešto što profesor Michael Tomasselo (nekadašnji direktor Max Planck instituta u Leipzigu i dobitnik ekvivalenta Nobelove nagrade za psihologe - Nicod Prize) zove „kulturno pamćenje“: naši geni prenose informacije koje su se pokazale korisnim za preživljavanje ljudi. Kroz istoriju naše vrste, pokazalo se da je međusobno pomaganje vrlo korisno, i Tomaselo i njegovi saradnici tvrde da je to odlučujuće doprinelo našem opstanku i razvoju ljudskih civilizacija. Ova sklonost ka saradnji je instinktivna, i lako se može uočiti pre svega kod male dece. Kako deca rastu i sredina sve više utiče na njih, i ovi instinkti postepeno bivaju potisnuti. Druga vrsta instikata, povezanih sa agresivnošću, potencijalno je korisna za fizičku bezbednost grupe, ali je primećeno da kod primata (koji imaju zajedničke pretke kao i ljudi) ovi instinkti imaju određena ograničenja. Naime, kod babuna, naučnici su uočili da mužjaci babuni koji su najveći i najagresivniji i koji su stalno spremni na nasilje, nikada ne upražnjavaju seks sa ženkama i nemaju potomstvo. (Ovo je vrlo lako utvrditi na osnovu DNK.) S druge strane, mnogo su uspešniji babuni koji su „prijatelji“, koji se ponašaju mirno, pomažu ženkama oko mladunaca i trebe ih od vaši. Takođe, na vezu između agresivnosti i (neostvarenih) seksualnih poriva upućuje ponašanje šimpanzi adolescenata, koji se organizuju u grupe i onda terorišu kako druge šimpanze, tako i sve druge životinje na koje naiđu. Treba napomenuti da su šimpanze vrlo snažne – odrasla jedinka može iščupati ruku čoveku. Ovakav način ponašanja (agresivni adolescenti) očigledno se može pronaći i kod pripadnika navijačkih grupa, koje su takođe sklone nasilju.

sobota, 23. julij 2011

Oslo, relativizam i ludilo

Zločin u Oslu ponovo otvara pitanje izjednačavanja "levih" i "desnih" takozvanih "ekstremizama". Zli "levičari" su uglavnom ograničeni (kao u beogradskom slučaju) na bacanje molotovljevih koktela i uglavnom maerginalnu štetu, ali kad se "desničari" potrude da objasne "svoju stvar", onda eksplodiraju bombe u centru grada, a naoružani ludak puca na gomilu dece na ostrvu i ubija koga stigne.

Za bilo koga sa trunčicom razuma ovo bi trebalo da je dovoljno. Ozbiljniji komentatori su još tokom 1980-tih, na primerima ekstremnih organizacija u Italiji pokazivali kako su "desničari" samo u jednom jedinom napadu pobili više ljudi nego "radikalni levičari" u svim svojim napadima zajedno.